100 godina filmskog remek djela

Veoma je mali broj filmova koji su utjecali na razvoj medija poput Kabinet doktora Kaligarija” (Das Kabinett des Doktor Caligari). Prošlo je stotinu godina (!) od premijere remek djela u Berlinu.

Klasik nijemog filma je “prvi pravi horor” (po riječima velikog kritičara Roger Ebert-a lično). Takođe se ubraja kao jedan od prvih “art” filmova iliti jedan je od razloga zašto se film (uopšte) smatra umjetnošću.

“Kabinet doktora Kaligarija” je školski primjer njemačkog ekspresionizma na filmu. Vjerno je prikazivao beznadežnost njemačkog društva nakon Prvog Svjetskog Rata. Sav užas velikog rata, njegove posljedice i danas se mogu osjetiti gledajući ovu tragediju.

Ovaj film Robert Wiene-a jedinu konkurenciju ima u drugom klasiku njemačkog ekspresionizma Nosferatu-u (Nosferatu – Eine Symphonie des Grauens, 1922.) koji je izašao čak dvije godine poslije.

Inspirisao je sve vaše omiljene režisere. Ponekad je potpuno očigledno kao na primjeru Tim Burton-a. Teško je naći Burton-ov film koji nije inspirisan Wiene-ovim klasikom (Beetlejuice, The Corpse Bride, Sleepy Hollow…). Pogled na svijet kao noćnu moru je definitvno vizija koja nije strana David Lynch-u. Njegov prvi i posljednji film (“Eraserhead“, 1977. i “Inland Empire” 2006.) imaju tu prepoznatljivu grozničavu atmosforu.

Inventivni dizajn setova će živjeti dalje između ostalog i u “Looney Tunes” crtanima od svih stvari. Vizuelni identitet “Kaligarija” je inspirisao sve od gothic bendova poput Bauhaus-a do James O’Barr-ovog stripa “Vrana” (The Crow).