George-Herbert-Walker-Bush

Buš Stariji i druga strana medalje

30. novembra 2018. preminuo je četrdeset prvi američki predsjednik Džordž Buš Stariji (George Herbert Walker Bush). Njegova sahrana je svjetska vijest broj jedan. Obe američke partije uz svesrdnu pomoć medija su dostojanstveno i veličanstveno odali počast svom predsjedniku. Mogli smo čuti kako je bio dobar porodični čovjek, najmlađi pilot i veteran Drugog Svjetskog Rata. Završio je Hladni Rat i proglasio javnosti “novi svjetski poredak”. Ali ne treba zaboraviti da je bio i CIA direktor. Buševo nasljeđe nije tako blistavo kao što nas hoće uvjeriti. Čak šta više određeni ozbiljniji autori tvrde da je istorijski revizionizam na djelu. Za vas smo odabrali par momenata iz Popijeve (“Poppy”) karijere koji nisu za pohvalu. Popi je nadimak koji je imao odmalena i Buš nije volio da ga tako zovu.

Invazija Paname

Prve godine svog predsjedničkog mandata (decembar 1989.) Buš je naredio američku invaziju na Panamu. Razlog je bio hapšenje populističkog vođe Manuela Noriege. Bitna stvar za naglasiti jest da je isti taj Noriega bio CIA kadar (korisni idiot?) za vrijeme kada je Buš bio direktor Agencije, prije nego što će postati Reganov (Ronald Reagan) podpredsjednik. Noriega je pomagao američkim interesima u Reganovom Contra ratu protiv Nikaragve. Postoji i fotografija njegovog susreta sa Bušem starijim iz tog vremena. Ali 1989. više nije služio američkim interesima. Invazija zarad njegovog hapšenja koštala je 3000 panamskih života. Naziv invazije je vrhunac marketinga; “Operacija Pravičan razlog” (“Operation Just Cause”).

Zaljevski rat

Prvo je bila Operacija Pustinjski Štit (Operation Desert Shield) u avgustu 1990. a onda su se stvari pravo zakuvale sa Pustinjskom Olujom (Desert Storm) u januaru 1991. Cilj je bio vratiti kuvajtsku monarhiju na vlast nakon invazije Iraka. Poznata je priča da je Sadam Husein započeo invaziju tek kad je dobio odobrenje od April Glaspie, američkog (Bušovog) ambasadora u Iraku. Isto tako je poznato da je Sadamova porodica došla na vlast zahvaljujući državnom udaru koji je podržala Agencija (CIA) godinama ranije. Sadam je imao Reganovu podršku (i Bušovu) i za vrijeme njihove administracije je dobijao poljoprivredne kredite, tako da je irački budžet mogao koristiti za razvoj vojne industrije. Vratimo se Zaljevskom ratu. 88500 tona bombi je palo na Irak i Kuvajt. Za 43 dana trajanja akcije poginulo je 20000 iračkih vojnika i 13000 civila. “Legitimni” ciljevi u akciji su bili ključni djelovi iračke infrastrukture: vodovod, električna mreža, fabrike hrane… Procjenjuje se dodatnih 70000 žrtava zbog loših uslova života. Ne trebamo ni spominjati 500000 mrtvih izazvanih sankcijama nakon rata…

George-H.W.-Bush
Američki heroj

Rat protiv droge

Dobro je poznat američki vječni rat protiv droge (zanimljivo je da će Bušov sin, četrdeset treći predsjednik započeti drugi rat bez kraja, onaj protiv terorizma). Buš Stariji, Hladni ratnik će u prvim godinama svog mandata eksalirati Rat protiv droge. 1989. godine je bio njegov televizijski nastup iz Bijele Kuće kada je pri obraćanju naciji držao kesu kreka u ruci (na vrhuncu epidemije krek-kokaina u Americi). Tu kesu kreka je policija zaplijenila u parku “preko puta” Bijele Kuće. Naknadno će se saznati da je to bio isceniran marketinški potez. Agenti su “namamili” dilera u park.  Buš je zahtjevao “još više hapšenja, još više zatvora” nakon ovog događaja.

Svečano otvoren Gvantanamo za “strane goste”

Bušovo slavno nasljeđe uključuje i korištenje Gvantanamo Beja, američkog komada Kube na kome ne važe američki zakoni. Izbjeglice iz Haitija su krenule prema Americi nakon državnog udara 1991. godine. Buš je za njih otvorio kamp na mjestu pomorske vojne baze u Gvantanamu. Svrha kampa se ne razlikuje mnogo od budućeg sinovog (Buš mlađi) korištenja Gvantanama; mjesto gdje se mogu zadržati strani građani, a da ne budu na američkom tlu, gdje važi američki zakon. Iz nekog razloga, haićani su predstavljali Bušu prijetnju više nego bilo koja druga migrantska populacija.

To su samo neki od blistavih momenata karijere Buša starijeg. Ovi su službeno potvrđeni. Poznati su iz dokumenata sa kojih je skinuta oznaka povjerljivosti (declassified). Red je da se zahvalimo američkim nezavisnim medijima poput Truthout koji se bave ozbiljnim istraživačkim novinarstvom.

izvor: Truthout.org