Godišnjica remek djela Dejvid Bouvija

Bijelo i žuto

Prije 42 godine, 14. januara 1977. godine izdat je jedanesti studijski album Dejvid Bouvija (David Bowie). “Low” je bio eksperimentalno remek djelo i najvjerovatnije je album koji je spasio Bouviju život. Život rock zvijezde ga je zamalo ubio 1976. dok je živio u Los Anđelesu. Njegova zavisnost o kokainu se otela svakoj kontroli. Poznata je njegova dijeta iz tog vremena; jelovnik koji se sastojao iz kokaina, mlijeka i sirovih paprika. Bio je hodajući skelet. Mentalno zdravlje takođe je bilo upitno. Kokainska paranoja praćena fascinacijom okultizmom. Znao je samo da mora pobjeći iz Kalifornije. “Station to Station” , njegov deseti album je rezultat tog načina života. Pokupio je Iggy Popa, prijatelja koji je takođe lagano umirao od heroinske zavisnosti. Napravili su pakt. Odvikavaće se od zavisnosti dok rade na novim albumima. Živjeće u Berlinu, hladnoratovskom, podjeljenom, od svih mjesta. U turskoj četvrti, iznad automehaniča. Tu će imati mir i anonimnost koja im je toliko potrebna. Njemačko pivo će pomoći pri apstinencijskim krizama.

Dejvid i Igi su putovali iza gvozdene zavjese. Preko zemalja Varšavskog pakta sve do Crvenog Trga u SSSR. Ovo putovanje je inspirisalo njihove slijedeće albume. “Low” je sve samo ne tipični rock album. Gitare se zamjenjene najnovijim sintizajzerima. Bio je to muzički eksperiment kojem je više stalo do atmosfere i ambijenta nego da isporuči radijski hit. Brian Eno (Roxy Music) je ključna figura ovog procesa. On je bio producent albuma i režiser Bouvijevog ludila. Dejvid je bio na prekretnici. Samo ime albuma to dobro ilustruje; bio je toliko nisko, da niže nije mogao biti. Psihički uništen, pred bankrotom, zato je i odabrao Berlin zbog jeftinog životnog standarda. Ali izneneđujuće, 1977. godina će biti jedna od najvažnijih u njegovoj karijeri. Igijevoj takođe.

Gotovo nevjerovatno zvuči da je iste godine snimio i izdao ne samo “Low“, nego i njegov nastavak kultni album “Heroes” (1977.). Dva od tri albuma koji će činiti Berlinsku trilogiju. Ali u isto vrijeme pisao je pjesme i producirao dva Igijeva albuma:  “The Idiot” i “Lust for Life“. Produktivnost je bila na najvišem nivou. Zvukovi budućnosti. Muzika s druge planete.