Istorija koja se nije desila: sovjetski maglev

Istorija

Istorija koja se nije desila

Sovjetski savez je sredinom osamdesetih bio na raskrsnici, političke nestabilnosti i opšta neizvjesnost su doprinosile da se počnu pojavljivati pukotine u glomaznom sistemu. Među mnogim izazovima pred kojima se nalazio, Sovjetski savez je imao i izazov da riješi problem transporta za veliku populaciju u svojih 15 država.

Jedno od inovativnih rješenja je bio magnetno-levitacijski voz, takozvani maglev, koji lebdi pomoću magnetne sile. Sam izum je omogućio engleski inženjer Eric Laithwaite krajem 1940-ih, a tehnologija se i danas razvija. Izgradnja sistema je skupa, ali korištenje je izuzetno jeftino, energetski efikasno i ekološki čisto.

Tokom 1979. godine su dvije zemlje istovremeno počele da razvijaju svoje verzije ovih vozova. Zapadna Njemačka je svoj čak uspjela postaviti da vozi posjetioce Međunarodnog Sajma Transporta na kratkoj dionici. SSSR je svoju verziju vozao po liniji u fabrici dugoj 36 metara. Teoretski, sovjetski maglev je mogao dostizati 400km/h, što je fantastično i za današnje pojmove.

Sovjetski maglev voz

Kako smo već spomenuli, problem transporta je bio gorući i još 1975. godine je formiran Soyuztransprogress, preduzeće koje je trebalo da ispuni zadatak transporta sovjetskih građana. Zadatak je bio da se razvije sistem prevoza i za međugradski i za gradski saobraćaj. Do 1979-te, paralelno sa Njemačkom, stvoren je sovjetski maglev TP-01. Imao je 12 tona i prevozio dvadesetak putnika. Uskoro su stigli i TP-02 i TP-03, koji su već imali 180 metara dugu traku za testiranje blizu Moskve. Uskoro je izgrađena i 850 metara duga staza i TP-04 koji je bio pokretna laboratorija.

  • Maglev voz

Uspjeh testiranja je doveo do odluke da se u glavnim gradovima Kazahstana i Jermenije izgrade pruge za maglev. Kazahstanska linija u Alma-Ati je preinačena u podzemnu željeznicu, a jermenska u Jerevanu je izgrađena po planu.

Jerevanski TP-05 je imao 18 tona, nosio 18 putnika i razvijao 100km/h. Od 1986. godine se radilo na izgradnji trake za maglev, od Jerevana do Abovjana, mjesta u kome se nalazila jaka industrija.

Dvije godine kasnije, 1988. u Jermeniji se desio katastrofalan zemljotres u kome je stradalo 25.000 ljudi. Sva sredstva su usmjerena ka obnovi i oporavku od katastrofe. Od 1987. do 1989. se rasplamsao konflikt oko Nagorno-Karabaha, koji je dodatno pokazao slabosti Sovjetskog Saveza. i konačno 1991. SSSR više nije postojao, pa tako ni maglev nije doživio svoju slavu.

TP-05 i danas stoji u istom hangaru u kome je građen, pažljivo upakovan i spreman da bude bar prekrasan muzejski primjerak, kad već nije bio revolucionarno rješenje Sovjetskog Saveza.