Kanye West, hrišćanski identitet i kapitalizam

Kažu da postoje dvije strane svake priče. To je posebno tačno u slučaju osobe koja je izjavila da se većinu života bori sa bipolarnim poremećajem ličnosti. Naravno da pričamo o Kanye West-u. Konačno je izdat njegov par puta odgađan album “Jesus is King“.

Prvo što moram priznati da sam i dalje u čudu što je jedna mainstream zvijezda snimila album koji slavi hrišćanstvo. Po nepisanim pravilima pop kulture to jednostavno nije cool u našem ciničnom sekularnom vremenu. Posebno je iznenađujuće jer dolazi od najvećeg egomanijaka muzičkog svijeta XXI vijeka. Kanye je (konačno) prestao pričati samo o sebi. Ovaj put priča o Gospodu. Jedino pravo pitanje je koliko je zapravo iskren?

Istovremeno sa izdavanjem albuma, West je izbacio i dokumentarni film istog imena. Jer što da ne? Kanye je uvijek sebe doživljavao kao biznismena, uspješnog kapitalistu. Poredio se sa najgorim ljudima XX vijeka (Disney i Jobs) jer su oni bili užasno uspješni u svom poslu. West ne želi ništa manje. Najplaćeni je reper (ove godine po Forbes magazinu) i zaradio je 150 miliona dolara. Za šest godina njegova Adidas Yeezy linija je zaradila 1.5 milijardi dolara (skoro pola iznosa koji je Nike Jordan brend izgradio za trideset godina!). Ali West-u to nije dovoljno.

Cinični glasovi kažu da jedini način da ispuni svoje nerealne ciljeve da umjesto kompanije napravi vlastitu “crkvu”. Većinu ove godine Kanye je putovao po Americi sa “Nedeljnom službom” (Sunday Services). Nastupao je sa gospel horom i izvodili su prepjeve njegovih i drugih poznatih pop pjesama u slavu Isusa. Pojavio se i stari hrišćanski reper DMX na jednoj od službi.

To je uvod u novi album “Jesus is King”. Koji zapravo nije ni toliko nov, već je nastao na recikliranom materijalu neobjavljenog albuma Yandhi. Problem je što su ljudi imali mogućnost poslušati neke od pjesama i više im se sviđaju stari aražmani, nego ono što je West na kraju izdao.

Nema ni jedne jedine psovke na albumu. Nema tipičnog “nasilja” koji očekujete kad slušate rep album. Ima samo Kanye i Hristos. S obzirom da traje nekih 26 minuta, preporučio bih svima da poslušaju. Da li će vam se svidjeti ili ne, to je pitanje ličnog stava. Mene samo zanima koliko je reper iz Čikaga iskren u svojoj slavi Boga?

Dio mene mu vjeruje. West je poznat po psihičkim problemima i ne sumnjam da mu svi MK Ultra psihijatri nisu mogli pomoći. Jedini spas koji mu je ostao je duhovnost. Razgovor sa sveštenikom i egzorcizam ličnih demona. Ali pošto je u pitanju samoproglašeni genije kapitalizma sumnja u njegove namjere i dalje postoji. Jer ipak za vrijeme “nedeljnih službi” prodavao je čarape “Jesus Walks” koje koštaju 50 dolara! Iako je izdavanje albuma dva puta kasnilo, prodaja džempera sa hrišćanskim motivima u iznosu od 140 dolara je išla bez problema. Teško je vjerovati mu na riječ.

Mnogi su rekli da album zvuči nedovršeno. Ono što sam lično primjetio da ovo nije pretjerano pametna poezija. Htio sam se ubjediti da Kanye koristi “obični” narodni jezik za radnu klasu, ali sam onda skontao da gospodin West jednostavno nema puno šta za reći o hrišćantvu. Poslušajte pa odlučite sami. Da li je u pitanju genije kapitalizma ili iskreni grešni rab Božiji?