pepe-mujica-portret

Predsjednik naroda iz naroda

José Alberto “Pepe” Mujica Cordano je bio urugvajski političar i četrdeseti predsjednik Urugvaja (2010-2015). Od 60-ih godina je bio član gerilskog pokreta Tupamaros (ime dobili po revolucionaru Tupac Amaruu II). Bio je obožavan i voljen, bio je pravi Predsjednik naroda iz naroda.

Ovo su neke zanimljivosti o njemu.

U 70-im i 80-im je proveo skoro 14 godina u zatvorima kao član ljevičarskih pokreta koji su se suprotstavljali tadašnjoj diktaturi. Smatra da bez toga ne bi bio to što jeste, da je u zatvoru naučio da nađe snagu iznutra kako bi prebrodio taj period. A šta je danas pokazuje činjenica da je 90% plate (koja je iznosila nekih 12.000 dolara) davao u dobrotvorne svrhe i za sitna preduzeća.

„Imam način života koji ne želim mijenjati zato što sam predsjednik. Zarađujem više nego što mi je potrebno, iako to drugima nije dosta. Za mene to nije žrtva, nego dužnost.“

“Buba” ili službeno vozilo?

Odbio je upotrebu službenih vozila. Umjesto toga vozio se svojom VW „Bubom“ iz 1978. Navodno mu je šeik nudio milion dolara za nju, njegov komentar je bio da bi ih poklonio u dobrotvorne svrhe i da je istinita ponuda. U istoj toj „Bubi“ Mujica i njegova supruga nerijetko pokupe stopere. Neobično je da to radi Predsjednik jedne zemlje, a još neobičnije da to radi vozeći auto star 40 godina. Inače u imovinskoj karti je navedeno da auto vrijedi 1800 dolara i to je jedina imovina koju je posjedovao tadašnji Predsjednik.

Legalizacije

Sa suprugom živi na farmi koja pripada njoj. Nisu htjeli da se presele u palatu, niti da koriste poslugu ili obezbjeđenje. Farmu čuva pas Manuela sa tri noge i dva lokalna policajca. Legalizovao je marihuanu i to iz čisto praktičnih razloga. „Ovde 150.000 ljudi puši marihuanu, nismo mogli da ih ostavimo na milost preprodavaca droge. Lakše je kontorlisati nešto ako je legalno. Zato smo to i uradili“. Uz to je podržao i politike o abortusu i gay brakovima, čisto iz praktičnih razloga. Dok su moćnije komšije poput Brazila i Argetine imale raznih poteškoća u prethodnim godinama, Urugvaj je doživljavao čak i porast plata i istorijski nisku stopu nezaposlenosti.

Ko je tu drugačiji?

Mora se čovjek zapitati da li je ovaj Predsjednik bio drugačiji, ili je on bio kakav i treba da bude, samo su nam navike i običaji pogrešni. Jasno je da čovjek jednostavno nije bio kao drugi političari, što pokazuje i njegova izjava:

„Političari čim počnu da se penju uz ljestve postaju kraljevi. Ne znam kako to funkcioniše, ali ono što znam je da su republike došle na svijet da se pobrinu kako niko ne bi bio više od nekog drugog. Trebaju ti palata, crveni tepih, mnoštvo ljudi iza tebe koji govore „Da, gospodine“. Mislim da je sve to užasno.“