pisci-putin

Putinovi omiljeni pisci

Od početka ukrajinske krize, zapadni mediji imaju fiksaciju Putinom. Dio pažnje usmjeren je čak na njegove omiljene pisce. Autori iz devetnaestog vijeka, koji su zamalo pali u zaborav postali su tema analiza. Pokušavaju profilisati Putina kroz njegovo omiljeno štivo. Većinu vremena uopšte ni ne razumiju pomenute autore, jer ih posmatraju iz ugla osobe XXI vjeka. Jedino gore od toga je da su u procesu demonizovanja Putina, takođe demonizovali iste te autore koji nisu ništa skrivili.

U pitanju su ruski filozofi s kraja XIX i početka XX vijeka. Zajednička ideja kod svih ovih autora je istorijska uloga Rusije. Vladimir Solovjev, jedan od najpoznatijih ruskih filozofa, začetnik cjelog jednog pravca, tvrdio je da Rusija koja se nalazi između hrišćanskog Zapada i nehrišćanskog Istoka, ima posebnu misiju ujedinjenja čovječanstva. On nastavlja ideje Dostojevskog o slavenskom čovjeku kao „svečovjeku“. Po njemu Rusija će nadvladati koncepte ateizma i sekularizma i stvoriti ujedinjeno duhovno carstvo.

Vladimir Solovjev

Nikolaj Berđajev, slijedeći u nizu velikih ruskih filozofa govorio je da ruska mesijanistička ideja uvijek izdvajala Rusiju kao zemlju koja treba riješiti probleme čovječanstva. Ovu vrstu mesijanističkog poziva Rusije nazivaju idejom „trećeg Rima“. Berđajev, hrišćanin i egzistencijalist, rođen u Kijevu, protjeran iz Sovjetskog Saveza, takođe je bio pod velikim utjecajem Dostojevskog. Za njega kaže da je pravi ruski genij, onaj koji je otkrio cjelom svijetu dubinu ruske duše. Ali u isto vrijeme piše da najruskiji ruski autor pripada cjelom čovječanstvu. Ponovo se vraćamo ideji samog Dostojevskog o „svečovjeku“ i posebnom pozvanju slavenskog čovjeka.

Bitna stvar za naglasiti je da i Solovjeva i Berđajeva ne tako davno su hvalili zapadni autori. Za vrijeme „Glasnosti“, uvođenja slobode govora pred sam raspad Sovjetskog Saveza, ponovo štampanje ova dva autora pozdravila je zapadna inteligencija. Oni su bili filozofi u tradiciji zapadnih mislilaca. Okrenuti zapadu, intimno upoznati s njim. Berđajev je većinu svog života proveo u Francuskoj. Zato mi je još paradoksalnije današnje demonizovanje ovih autora od strane zapadne štampe. Posebno su pogriješili u slučaju Solovjeva, jer nisu shvatili da je on bio gotovo pro zapadni mislilac. Jedna od nepopularnijih njegovih ideja je zarad ponovnog ujedinjenja hrišćanstva, pravoslavci trebaju prihvatiti prvenstvo pape. Solovjov koji je protjeran za vrijeme Carstva, a ne Sovjetskog Saveza, u jednom trenutku živio je i pisao u Zagrebu.

Posebnu pažnju ovi autori su dobili onog trenutka kada ih je Putin propisao kao obavezno štivo ruskoj administraciji. Zašto da ih on samo citira u svojim govorima, neka ih i drugi čitaju. “Opravdanje dobra” od Solovjeva i “Filozofija nejednakosti” od Berđajeva su tada nazivani od strane zapada kao nazadna, diktatorska djela. Onaj ko je čitao ove naslove, zna da zapadni senzacionalistički tekstovi namjerno obmanjuju svoje čitaoce. Sve zbog propagandnog rata koji je brzo prerastao u Novi Hladni Rat.

Moje mišljenje je da je ipak Putinov omiljeni mislilac Ivan Iljin. Još jedan autor koji je protjeran iz Sovjetskog Saveza zbog svog hrišćanskog pogleda na svijet, Putin je lično učestvovao u povratku njegov tjela u Rusiju. Na sahrani 2009. rekao je da je zločin kad samo neko počne pričati o razdvajanju Rusije i Ukrajine. Iljin nije tipični filozof po zapadnim standardima, jer je pisao jednostavnim gotovo narodnim jezikom. Ali njegovi stavovi su sve samo ne jednostavni. “Mi vjerujemo da će doći čas kada će se Rusija uzdići iz raspada i poniženja i započeti eru novog razvoja i veličine”, pisao je Iljin. Svima je jasno zašto bi Putin bio privučen ovakvim stavovima, jer znamo stanje u kakvoj je država bila za vrijeme Jelcinja.