Veliki Bijeg iz Gvantanama MGSV Ground Zero

Koja je još video igra nam ponudila fotorealistično iskustvo Gvantanama? Od trenutka prve najave prije pet godina (na proslavi dvadeset pet godina Metal Gear serijala) ova igra je izazivala kontroverzne reakcije. Ozbiljan sadržaj i prezentacija je mnoge jednostavno ostavila bez teksta. Bilo je to remek djelo medija u nastajanju, samo da se nije ispostavilo da je u pitanju marketinška prevara i otimanje novca.

Čovjek koji je jedini nosio titulu „autora“ u svijetu video igara, Hideo Kojima imao je suludi plan. Najambiciozniji projekat u istoriji video igara. Samo je trebao mnogo novca. Možda i previše. Da bi se olakšali troškovi, uvjerili korporativni likovi u isplativost projekta, došao je do poteza očajnika, a to je da proda demo (probnu verziju) u iznosu punog proizvoda. Ljudi su bili ljuti. Ali kad su se ohladile glave i došlo do prvog pojeftinjenja „igre“, publika je bila oduševljena. Iako je iskustvo trajalo samo par sati, obećavalo je mnogo i povratilo ljudima vjeru u finalni projekt „Metal Gear Solid V: The Phantom Pain“.

Uvodom koji je napravljen tako da izgleda kao duga sekvenca iz jednog kadra(sve sa pjesmom Ennia Morriconea), vraćeni smo u Metal Gear svijet. Serijal igara poznat po svojoj „filmičnosti“ izgledao je bolje nego ikad. Konačno je hardware sustigao Kojiminu viziju koju je imao par decenija. Dobili smo prvu stealth igru (šunjalica) u kojoj svi izbori su ostali prepušteni isključivo nama, igračima (kao da Hitman serijal to ne radi već godinama i bolje?). Do tada (dvadeset pet godina!) Metal Gear je bio poprilično linearno iskustvo, idi od tačke A do tačke B. „Ground Zero“ je bio najava neke nove Metal Gear igre kakvu ranije nismo vidjeli.

Hladno ratovski ep se nastvalja. Zatičemo svima omiljenog Snejka (Snake, anagram za Sneak iliti šunjanje), poznatijeg kao Big Boss, bivšeg heroja koji je napravio prvu privatnu armiju. Na novoj je misiji, mora se infiltrirati u Gvantanamo (američki komad zemlje unutar komunističke Kube) da bi izvukao Čika, dječaka vojnika kojeg je on lično unovačio, prije nego što oda tajne neprijatelju. Godina je 1975, par mjeseci nakon radnje posljednjeg Metal Gear naslova „Peace Walker“.

Uvodna sekvenca kada se Snejk penje uz greben je kao prepisana iz filmskog remek djela „The Guns of Navarone“ (1961.), jednom od glavnih inspiracija za serijal. Drugi ključan film za spomenuti kada pričamo o Metal Gear igrama je „Veliki Bjeg“ („The Great Escape“, 1963.) sa Stiv Mekvinom (Steve McQueen). „Ground Zero“ je bio upravo to, veliki bjeg iz Gvantanama. Na igraču je bilo kako to da odradi. Potpuno tiho, ne ubijajući nikoga usput ili „Rambo stil“ pucajući iz svog oružja kojeg se uspjete dočepati u kampu.

 

 

Kifer Saterland (Kiefer Sutherland) daje glas Snejku ovaj put. Većinu vremena je bio tih, najvjerovatnije da su ga plaćali po izgovorenoj rečenici, a projekt je i tako bio preskup. Zato će vas kroz igru navoditi vjerni Kaz (Kazuhira Miller), Snejkova desna ruka, čovjek koji je s njim izgradio privatnu vojsku. Oduvijek mi je bio zanimljiv lik Master Millera, sina silovane japanke od strane američkog vojnika. Najvjerovatnije da je to metafora za cjeli serijal, najnovije japanske tehnologije koji se koriste da bi se napravio spektakl ravan američkom akcionom filmu. 

Metal Gear nikada nije bio zabavniji za igrati. Fantastična grafika, kontrole koje su imale smisla i relativno lake za naviknuti se. Možda je ovaj prolog bio bolji nego finalni proizvod.